"Osobno sam pucao u Čedomira Vučkovića, a bio sam u automobilu kad su Radoslav Ratković i Milutin Kutlić odvezeni na Dravu, gdje im je pucano u glavu, od čega je Kutlić preminuo, a Ratković je preživio. Sve to, kao i druga ubojstva, organizirao je i zapovijedio Branimir Glavaš. On je tvrdio da su ti ljudi če,tnici i teroristi, a ne civili, što sam saznao tek nekoliko godina kasnije. Ta me spoznaja šokirala i nagnala da se odlučim dati ovaj iskaz", kaže svjedok i nastavlja: "Nakon mučenja Čedomira Vučkovića i Đorđa Petrovića, koje smo cijelo poslijepodne provodili u garaži Sekretarijata za narodnu obranu, osobno sam pucao u Čedomira Vučkovića. Učinio sam to streljivom koje mi je neposredno prije toga dao osobno Glavaš (...) Glavašev je ured bio pet metara od tog mjesta, i sve je gledao. Te smo ljude mučki tukli u garaži, ja puškom, drugi čovjek rukama, nogama i bejzbol palicom. Nakon što mi je Glavaš dao ono streljivo, već je bila večer, drugi vojnik naredio je Vučkoviću da pije kiselinu iz akumulatora. Žrtva je molila i plakala, ali vojnik je inzistirao. Vidio sam da guta i pije. Vojnik i ja izašli smo iz garaže, i vidio sam da je vojnik otrčao do Glavaša u ured. Tada je Vučković nakon dva udarca u vrata teturajući izašao iz garaže i krenuo prema meni. Repetirao sam, a Vučković se okrenuo i počeo trčati u suprotnom pravcu. Ispalio sam četiri ili pet hitaca. Znam da je zadnji bio upućen u glavu ili vrat, jer sam imao snajper, pa sam upotrij,ebio optiku. Pao je između zgrade Prekršajnog suda i zgrade sekretarijata. Nakon otprilike pola minute izdahnuo je u lokvi krvi. Pored njega nije bila nikakva puška 'thompson', kako su kasnije pisale novine. 'Thompson' su kasnije donijeli i okrenuli tijelo, pa je ta fotografija objavljena u novinama. Glavaš je nakon dvije minute došao dolje i pitao: 'Gdje je drugi?' 'Unutra', rekao sam. 'Ajde', kaže, 'tebi je vidio lice, sada i njega možeš likvidirati. Tako i tako ćemo ga likvidirati, sve je vidio.' Spustio sam pušku, i tko zna što bi se dogodilo da nije došlo još ljudi. Da je još jednom zapovijedio ili se izderao, možda bih i pucao u Petrovića, nije isključeno. Tada mi je naredio da uđem i svežem ga, što sam i napravio: svezao sam ga kao i druge koji su likvidirani prije i kasnije – ruke na leđima, ljepljiva traka vodoravno na usta, nekima krpe u usta, nekima ne."
170
